1 'Bädri'bai cini Amora'bai ro aŋgoya Yaradene yasi ndi 'bädri'bai cini Kanana'bai ro Gyi'desi Mediteraneana kala be, eriyi tase OPI ko'ba gyi Yaradene robe osene madale lidri Yisaraele ro zayite tasi nasi ana te. Ànya a'doyite turiro, ago tägyi ànyaro ŋgate di ni lidri Yisaraele ro ri.
'Diolo ŋbiṛiro Gilegala ya
2 Tu ana si OPI atate Yosua ri ekye: “Nyede iṛi ni kuni kyaka'da yasi ago milo mànoago Yisaraele ro ŋbiṛiro.” 3 Ta'dota Yosua ede iṛi teni kuni yasi, ago lo mànoago Yisaraele rote ŋbiṛiro Gibataharalota ya.
4-5 Yosua ko'debe ànya olone ŋbiṛiro tana mànoago se cini kefobe ni Ezipeto yasi, se ndroa na sate a'done kyila'bai ro se alobe ŋbiṛiro iyi todrate aba ànyaro vocowa ya, efo ànyaro ni Ezipeto yasi vosi. Mànoago se cini kefobe ni Ezipeto yasi ana alo te kpeye ŋbiṛiro, oko mànoago cini se ätibe vocowa ya efo ànyaro ni Ezipeto ya vosi alo kote ŋbiṛiro. 6 Lidri Yisaraele ro abate vocowa ya ndroa na 'butesu madale lidri cini se kyila oyero kefoyibe ni Ezipeto yasi kai todra te tana ànya royi OPI kote. Tana Opi äṛurute ànyari ekye ànyari 'bädri se gyini kado ago ŋgaamba be se nda ko'ba ta be ozone zutui ànyaro ri ana ondrene te i'do. 7 Ŋgwàagoro màno kwoi ro go ru vo ndàro ni. Ago ànya ni kovole'bai se Yosua kolobe ŋbiṛiro ono owo, tana alo aza ŋgwàagaro se äti be liti ya ro alo ko'de ŋbiṛiro.
8 Ondro ande mànoago Yisaraele ro olona te ŋbiṛiro oko, ànya cini riyite vose ànya kotoyi gawa be kigye ana ya madale laza zwa lutu. 9 Ago OPI atate Yosua ri ekye: “Tu ono si ono mana driupi a'do ro iyeäṛi ro Ezipeto ya te pere ni ami drisi.” 'Do ni tase a'debe ävuru vo ana ro uzine Gilegala owo, ävuruna dri gi 'du inye.
10 Tuse Yisaraele'bai koriyibe Gilegala ya vorri roya loto Yeriko lomvo ana si, ànya yeyi Karama Lävu Odra ro rote tandrole u'du 'butealo fosu imba ana rosi. 11 Ago kyenonosi u'du käti Karama Lävu Odra ro ro vosi oko, ànya nyayi ŋgaonya se ikyi'dibe Kanana yate: inya lusilusiro, ndi ambata loŋgaako be. 12 U'du ana si mana go layi kote tona. Ago eto ni tu ana ya oyigwo mileyaro Yisaraele'bai nyayi mana kote oko nyayite ŋgaonya se ikyi'dibe 'bädri Kanana roya ana ayani.
Yosua Ndre Mano azate Bando be
13 Ondro Yosua kesate loto Yeriko lomvo oko, dori nda ndre mano aza te edrevoya mile ndaro ya bando be drì ndaro ya. Yosua oyite ndare ago eji nda te ekye: “Inye'do mi alo aza amaro ro kode mi kyila'baazi amaro ro ya?”
14 Ndi nda zatadrite ekye: “Hwa, ma orivoya otaozo'ba kyila'bai OPI ro ro. Yauono mikyite ni no!” Ago Yosua 'dete nda kandra militi si vuru mätune ago atate ekye: “'Desi, ma orivoya ruindu'ba miro. Mile märi e'di oyene ya?” 15 Ago otaozo'ba kyila'bai OPI ro ro atate Yosua ri ekye: “Nyeŋgye mvoka ni pa miro yasi; tana gyini se nyedrebe driigye ono orivoya alokado.” Ndi Yosua yete oso atabe ndäri ronye.
1 ولمَّا سَمِعَ مُلوكُ الأموريِّينَ الّذينَ في غَربـيِّ الأردُنِّ، ومُلوكُ الكنعانِـيِّينَ الّذينَ على ساحِلِ البحرِ المتوسِّطِ، بأنَّ الرّبَّ جفَّفَ مياهَ الأردُنِّ قُدَّامَ بَني إِسرائيلَ حتّى عبَروا، ذابَت قُلوبُهُم خوفا وخارَت عَزائمُهُم أمامَ بَني إِسرائيلَ.
يشوع يختن بني إسرائيل
2 في ذلِكَ الوقتِ قالَ الرّبُّ ليَشوعَ: «إصنَعْ لكَ سكاكينَ مِنْ صَوَّانٍ وا‏ختُنْ بَني إِسرائيلَ». 3 فصنَعَ يَشوعُ سكاكينَ مِنْ صَوَّانٍ وختَنَ بَني إِسرائيلَ عِندَ جَبعَةَ هاعَرلوتَ‌.
4 وسبَبُ خَتْنِ يَشوعَ لهُم كانَ: أنَّ كُلَّ ذَكَرٍ ومُحارِبٍ مِنَ الشَّعبِ الّذينَ خرجوا مِنْ مِصْرَ ماتَ في البرِّيَّةِ على الطَّريقِ. 5 وكانَ كُلُّ الشَّعبِ الّذينَ خرجوا مِنْ مِصْرَ ا‏ختَتَنوا، أمَّا الّذينَ وُلِدوا في البرِّيَّةِ في الطَّريقِ فلم يَختَتِنوا 6 لأنَّ بَني إِسرائيلَ ساروا أربعينَ سنَةً في البرِّيَّةِ إلى أنِ ا‏نقَرَضَ كُلُّ المُحاربـينَ الخارِجينَ مِنْ مِصْرَ الّذينَ لم يُطيعوا أمرَ الرّبِّ فأقسَمَ أنْ لا يُريَهُمُ الأرضَ الّتي حلَفَ لآبائِهِم أنْ يُعطيَها لِبَنيهِم، أرضا تَدُرُّ لَبنا وعسَلا‌. 7 أمَّا بَنوهُمُ الّذينَ خلَّفوهُم فهُمُ الّذينَ ختَنهُم يَشوعُ لأنَّهُم لم يَختَتِنوا في الطَّريقِ. 8 ولمَّا ا‏ختَتَنَ جميعُ الشَّعبِ أقاموا في المحلَّةِ إلى أنْ بَرِئوا. 9 فقالَ الرّبُّ ليَشوعَ: «اليومَ نَزَعتُ عارَ المِصْريِّينَ عَنكُم‌». فدُعيَ ذلِكَ المكانُ الجِلجالَ‌ إلى هذا اليومِ.
الفصح الأول في كنعان
10 ونزَلَ بَنو إِسرائيلَ بالجِلجالِ وا‏حتَفَلوا بِــعيدِ الفِصحِ في مساءِ اليومِ الرَّابِـعَ عشَرَ مِنَ الشَّهرِ‌ في سهلِ أريحا، 11 وفي اليومِ الّذي تَلا الفِصحَ أكلوا مِن غلَّةِ الأرضِ فطيرا‌ وفريكا. 12 ومُنذُ أنْ أكلوا مِنْ غلَّةِ الأرضِ ا‏نقطَعَ عَنهُمُ المَنُّ‌ فعاشوا مِنْ غلَّةِ أرضِ كنعانَ‌ في تِلكَ السَّنةِ.
13 ولمَّا كانَ يَشوعُ عِندَ أريحا رفَعَ عينَيهِ فرأى رَجُلا واقِفا قُبالتَهُ وفي يَدِهِ سَيفُهُ مَسلولٌ. فا‏قترَبَ مِنهُ يَشوعُ وسألَهُ: «أمَعَنا أنتَ أمْ معَ أعدائِنا؟» 14 فأجابَ: «كلاَّ، بل أنا رئيسُ جُندِ الرّبِّ وها أنا الآنَ جِئتُ لخِدمَتِكَ». فا‏نحَنى يَشوعُ حتّى الأرضِ وسجَدَ وقالَ: «بماذا تأمُرُ عبدَكَ يا ربُّ؟» 15 فقالَ لهُ رئيسُ جُندِ الرّبِّ: «إخلَعْ نعلَيكَ‌ مِنْ رِجلَيكَ لأنَّ الموضِعَ الّذي أنتَ فيهِ مُقدَّسٌ». ففعَلَ يَشوعُ كذلِكَ.