1 Paulo ndrevote ŋgye Taäyi'bai dri ago atate ekye: “Yisaraele'bai azi maro! Tavousu maro orivoya kadoro ta liti se maribe Lu kandra le tugi ono si ono rota.” 2 Kohani Fopara Anania ozo tate ànya se kedreyibe Paulo re kai ri nda o'bine kala ya. 3 Paulo atate ndäri ekye: “Endaro Lu o'bina mi 'da mi tiṛi gi a'bibe onjero ono! Miri iga vure maro opene Ota voro, caoko nya ugu Ota pere ta ozo si ànyari ma o'bine!”
4 Lidri se loto Paulo re ana atayite ndäri ekye: “Nya Kohani Fopara Lu ro o'da!”
5 Paulo zatadrite ekye: “Yisaraele'ba azi maro, mäni kote anjioko nda ni Kohani Fopara Lu ro owo! Taegyi kabe ata ekye: ‘Beṛo ko miri takozi miri'ba lidri miro ro tana atane!’ ”
6 Ondro Paulo kondrete rukä gboko ro orivoya Sadukei ago azaka Parusii oko, nda atate ṛeṛe Taäyi'bai ri ekye: “Yisaraele'ba azi! Ma orivoya Parusi yi, ŋgwa Parusii ro. A vure maro ope noŋwa ono tana mio'ba se ma'dobe sina se avo efona 'da ana rota.”
7 Dori nda kata tase ono te oko, Parusii ndi Sadukei be etoyi kalaopete, ago gboko lonyirute. 8 (Tana Sadukei ka ata ekye lidri ri efone ni avo yasi i'do ago malaika kode torii i'do, oko Parusii mayi ndi tase cini nätu ono ya.) 9 Amo a'do gwo ndra, ago rukä miemba'bai Ota ro ro se orivoya gboko Parusii ro ana ŋgayite kurusi edreyite ŋgyiri ekye: “Musu ŋgakozi aza ko mano ono be! Kode azayi tori kode malaika ata ndi ni endaro ndäri!”
10 Kaladiṛi zarute kyilaro ta'doro Otaozo'ba kyila'bai ro te orivoya turiro ukyi otowa Paulo 'da jinyijinyi. Ta'doro nda zo kyila'bai ndaro te oyine gboko lako, Paulo urune ni ànya resi, ago ruyi nda te lociyite tiṛi gawa kyila'bai roya.
11 Ŋgäkyi gi ana si Opi edrete ago atate Paulo ri ekye: “Nya'do ko turiro! Nyedre tazevo maro te Yerusalema ya noŋwa, ago beṛo kpa miri oyene inye Roma ya.”
Taäyi Paulo Ufune.
12 Kyenonosi oko rukä Yudai ro otoyikalate ago rayitate, ànya äṛuyirute ànyari ŋgaonyane kode ŋga aza umvune i'do madale ànya ufunayi Paulo lutu. 13 Ànya orivoya ndrani 'butesu drisi se korayi ta ono be voaloya owo. 14 'Dooko ànya oyiyite kohanii 'desi re ndi 'desii be ago atayite ekye: “Mà'ba tao'ba lämu'duro te voaloya ko ŋgaonyane madale mäfuna Paulo lutu. 15 Ka'do inye, ami ndi Taäyi'bai be mìzo ta Otaozo'ba kyila'bai Roma'ba ro ri Paulo ezine amire, miomba oyesi mìkye ìle taŋgye unine ndra ta ndaro ta. 'Dooko mà'dona ṛo nja nda ufune teinye esaako noŋwa.”
16 Oko ŋgwaagoro endreŋwa Paulo ro ro eri ta taäyiro ana te; ago nda oyite tiṛi gawa kyila'bai ro ya ago iti tana te Paulo ri. 17 'Dooko Paulo zi dri'ba kyila'bai ro alo aza te ago atate ndäri ekye: “Miru agoanji ono nyugu Otaozo'ba re; nda ta aza be itine ndäri.” 18 Dri'ba ru nda te, ugu nda te Otaozo'ba re, ago atate ekye: “Kamba'ba Paulo zi ma te ago eji ma te agoanji ono ezine mire, tana nda ta aza be atane miri.”
19 Otaozo'ba ru drí agoanji ana rote, ago ru nda te pere, ago eji nda te ekye: “Tase mibe sina itine märi e'di ya?”
20 Nda atate ekye: “Drikaca'bai Yudai ro leyitadrite mi ejine ondo Paulo ugune Taäyi'bai re, miomba oyesi ekye vure le taŋgye unine ta ndaro ta. 21 Ka'do inye, nyeri ta ànyaro ko, tana lidri orivoya ndrani 'butesu drisi se ka oye ruda'done ago kayi oye nda kwotene. Ànya äṛuruyite ko ŋgaonyane kode ŋga aza umvune madale ànya ufunayi nda lutu. Yauono ànya teṛo nja ta ono oyene ago kayi ta miresi kwotena.”
22 Otaozo'ba atate ekye: “Nyiti ta ono ko 'diaza ri mikye yiti ta ono te märi.” Ago nda 'ba agoanji ana te oyine.
Azo Paulo te Wari'ba Felikisi re
23 'Dooko Otaozo'ba kyila'bai ro zi dri'bai ritu kyila'bai rote ago atate ekye: “Mìru kyila'bai kama ritu (200) nja oyine Kaisaria ya, ago farasi'bai 'butenjidrieri (70) ndi äzu'bai kama ritu (200) be, ago nyà'do nja oyine saa nina ŋgäkyi rosi. 24 Nyozo rukä farasii ro Paulo ri umuza ago nyugu nda londro ro Wari'ba Felikisi re.”
25 'Dooko Otaozo'ba egyi te oso nonye:
26 “Ni Kelaudia Lusia resi, Felikisi, wari'ba kado para ri mede be. 27 Yudai ruyi mano ono te ago aba kayi oyete nda ufune, merite nda orivoya Roma'bai, ago moyite kyila'bai maro be ago mapa nda te. 28 Malete tase ànya kikicuyi nda be tana ro unine, ago mugu nda te Taäyi'bai ànyaro re. 29 Musu vona te anjioko nda ye ŋgakozi aza ko se nda ufune kode nda o'bane kamba ya tana ro, tase ikicu nda be tana ro anjioko ta Ota modo ànyaro rota. 30 Ondro ititate märi ekye, äyitate nda lomvo oko, maratate dori nda ozone mire. Mititate nda kicu'bai ri ta ànyaro nda lomvo itine mi kandra.”
31 Kyila'bai yeyi tase ozobe ànyari oyene te. Ànya ruyi Paulo te ŋgäkyi ana si ago uguyi nda te le Anetipatrisa ya. 32 Kyenonosi oko kyila'bai se kababe pa si goyite tiṛi ya ago e'beyi farasi'bai te ugu oyine nda be. 33 Ànya uguyi nda te Kaisaria ya, ozoyi waraga te Wari'ba ri ago eziyi Paulo te nda re. 34 Wari'ba zi waraga te ago eji Paulo te nda ni wari eŋwani yasi. Ondro nda kunite nda ni Silisia yasi oko, 35 nda atate ekye: “Merina ta miro 'da ondro mi kicu'bai kesayite owo.” 'Dooko nda ozotate Paulo gagane vo 'desi wari'ba roya.
1 فنظَرَ بولُسُ إلى المجلِسِ وقالَ: «أيّها الإخوةُ، عِشتُ للهِ بِضميرٍ صالِـحٍ إلى هذا اليومِ». 2 فأمَرَ حنانيّا، رَئيسُ الكَهنَةِ، أعوانَهُ بِأنْ يَضرِبوا بولُسَ على فَمِهِ. 3 فقالَ لَه بولُسُ: «ضَرَبكَ اللهُ، أيّها الحائِطُ المُبَــيّضُ! أتَجلِسُ لتُحاكِمَني بِحَسبِ الشريعةِ، وتأمُرُ بِضَربـي فتُخالِفَ الشّريعةَ؟» 4 فقالَ الحاضِرونَ لِبولُسَ: «أنتَ تَشتُمُ رَئيسَ كَهنَةِ اللهِ!» 5 فقالَ بولُسُ: «ما كُنتُ أعرِفُ، أيّها الإخوةُ، أنّهُ رَئيسُ الكَهنَةِ. فالكُتُبُ المُقَدّسَةُ تَقولُ: «لا تَلعَنْ رَئيسَ شَعبِكَ». 6 وكانَ بولُسُ يَعرِفُ أنّ بَعضَهُم صدّوقيّونَ والبَعضَ الآخَرَ فَرّيسيّونَ، فَصاحَ في المَجلِسِ: «أيّها الإخوةُ، أنا فَرّيسيّ اَبنُ فَرّيسيّ. وأنا أحاكَمُ الآنَ لأنّي أرجو قيامَةَ الأمواتِ».
7 فلمّا قالَ هذا، وقَعَ الخِلافُ بَينَ الفَرّيسيّـينَ والصَدّوقيّـينَ واَنقَسَمَ المَجلِسُ، 8 لأنّ الصَدّوقيّينَ لا يُؤمِنونَ بِقيامَةِ الأمواتِ وبوجودِ الملائِكةِ والأرواحِ، وأمّا الفَرّيسيّونَ فيُؤمِنونَ بِهذا كُلّهِ. 9 فاَرتَفَعَ الصّياحُ، وقامَ بَعضُ مُعَلّمي الشّريعَةِ مِنَ الفَرّيسيّـينَ وأخذوا يَحتجّونَ بِشدّةٍ قالوا: «لا نَجِدُ جُرْمًا على هذا الرّجُلِ. رُبّما كَلّمَهُ رُوحٌ أو ملاكٌ». 10 واَشتَدّ الخِلافُ حتى خافَ القائِدُ أنْ يُمَزّقوا بولُسَ تَمزيقًا، فأمَرَ جُنودَهُ بِأنْ يَنزِلوا إلَيهِ ويَنتَـزِعوهُ مِنْ بَينِهِم، ويأخذوهُ إلى القَلْعَةِ.
11 وفي الليلةِ الثانِـيَةِ ظهَرَ الرّبّ لِبولُسَ وقالَ لَه: «تَشَجّعْ! فمِثلَما شَهِدتَ لي في أُورُشليمَ، هكذا يَجبُ أنْ تَشهَدَ لي في رومَةَ».
مؤامرة لاغتيال بولس
12 ولمّا طلَعَ الصّباحُ تآمَرَ اليَهودُ، فحَلَفوا لا يأكلونَ ولا يَشرَبونَ حتى يَقتُلوا بولُسَ. 13 وكانَ المُتآمرونَ أكثَرَ مِنْ أربعينَ. 14 فجاؤوا إلى رُؤساءِ الكَهنَةِ والشّيوخِ وقالوا: «حَلَفْنا لا نَذوقُ شيئًا حتى نَقتُلَ بولُسَ. 15 فاَطلُبوا أنتُم وأعضاءُ المَجلِسِ مِنْ قائِدِ الحامِيَةِ أنْ يُرسِلَ بولُسَ إلَيكُم، بِحُجّةِ أنّكُم تُريدونَ تَدقيقَ النّظَرِ في أمرِهِ، ونكونُ نَحنُ على اَستِعدادٍ لقَتلِهِ وهوَ في طريقِهِ إلَيكُم».
16 وسَمِعَ اَبنُ أُختِ بولُسَ بالكَمينِ، فذهَبَ إلى القَلعَةِ ودخَلَ على بولُسَ وأخبَرَهُ بالأمرِ. 17 فدَعا بولُسُ واحدًا مِن الضّبّاطِ وقالَ لَه: «خُذْ هذا الشّابّ إلى القائِدِ، لأنّ عِندَهُ ما يَقولُهُ لَه». 18 فأخذَهُ الضّابِطُ إلى القائِدِ وقالَ: «دَعاني السّجينُ بولُسُ وطلَبَ أنْ أَجيءَ بِهذا الشّابّ إلَيكَ، لأنّ عِندَهُ ما يَقولُهُ لكَ». 19 فأمسَكَ القائِدُ بِـيدِهِ واَنفرَدَ بِه وسألَهُ: «ما عِندَكَ؟ أخْبِرني». 20 فقالَ: «اَتّفَقَ اليَهودُ على أنْ يَطلبوا إلَيكَ أنْ تُنزِلَ بولُسَ غَدًا إلى المَجلِسِ بِحُجَةِ أنّهُم يُريدونَ تَدقيقَ النّظَرِ في أمرِهِ. 21 فلا تُصَدّقْهُم، لأنّ أكثرَ مِنْ أربعينَ رَجُلاً مِنهُم أقاموا لَه كمينًا، وحَلَفوا لا يأكلونَ ولا يَشرَبونَ حتى يَقتُلوهُ. وهُمُ الآنَ على أتَمّ الاَستعدادِ، يَنتَظِرونَ أنْ تَستَجيبَ لهُم». 22 فقالَ القائِدُ لِلشابِ: «لا تَقُلْ لأحدٍ أنّكَ أخبَرتَني بِهذا الأمرِ». وصرَفَهُ مِنْ عِندِهِ.
بولس عند الحاكم فيلكس
23 ثُمّ دَعا القائِدُ اَثنَينِ مِنْ ضُبّاطِهِ وقالَ لَهُما: «أعِدّا مِئتَي جُنديّ للذَهابِ في الساعةِ التاسِعةِ مِنَ الليلِ إلى قيصرِيّةَ، ومعَهُم سَبعونَ فارِسًا ومِئتا مُسلّحٍ بالرّماحِ. 24 وأعِدّوا لبولُسَ خَيلاً تَحمِلُهُ سالِمًا إلى الحاكِمِ فيلِكْسَ». 25 وكتَبَ إلى الحاكِمِ بِرسالةٍ يَقول فيها: 26 «مِنْ كلوديوسَ ليسياسَ إلى صاحبِ العِزّةِ فيلِكْسَ، سلامٌ: 27 أمسَكَ اليَهودُ هذا الرّجُلَ وكادوا يَقتُلونَهُ. فلمّا عرَفْتُ أنّهُ رومانيّ، أسرَعْتُ إلَيهِ معَ جُنودي فأنقَذْتُهُ. 28 وأردتُ أنْ أعرِفَ بِما يتّهِمونَهُ، فجِئتُ بِه إلى مجلِسِهِم، 29 فتَبـيّنَ لي أنّهُم يتّهِمونَهُ بِمسائِلَ في شَريعتِهِم، وأنْ لا شيءَ مِمّا يتّهِمونَهُ بِه يَستَوجِبُ الموتَ أوِ السّجنَ. 30 ثُمّ سَمِعتُ أنّهُم وضَعوا خُطّةً لاغتِـيالِهِ، فأرسلْتُهُ إلَيكَ في الحالِ، وأبلَغتُ خُصومَهُ أنْ يَرفَعوا إلَيكَ دعواهُم علَيهِ».
31 وقامَ الجُنودُ بِتَنفيذِ أوامِرِ القائِدِ، فـأخذوا بولُسَ ليلاً إلى أنْتيباتْريسَ. 32 وفي الغَدِ رَجَعوا إلى القَلعَةِ وتَرَكوا الفُرسانَ يُواصِلونَ السّفَرَ معَهُ. 33 فلمّا وصَلَ الفُرسانُ إلى قيصرِيّةَ، أدخَلوا بولُسَ على الحاكِمِ وسَلّموا إلَيهِ الرّسالَةَ. 34 فقرأها وسألَ بولُسَ عَنِ الوِلايةِ التي يَنتَمي إلَيها. فلمّا عرَفَ أنّهُ مِنْ كِيليكِيّةَ، 35 قالَ لَه: «سأسمَعُ مِنكَ متى حضَرَ خُصومُكَ». وأمَرَ جُنودَهُ بِأنْ يَحرُسوا بولُسَ في قَصْرِ هيرودُسَ.